PANDEMONIJUM

 Inače ne čitam crtane romane često,no na preporuku Zoran Jazvec, ovaj me roman oduševio.

Pisan je prema istinitoj priči.

Budući da se sušica iliti tuberkuloza širila u SAD-u,najgore je bilo u državi Kentucky.

Tadašnje su vlasti,te davne 1906.,odlučile otvoriti bolnicu za oboljele pacijente.

Sanatorij je otvoren 1910.,no nije imao veliki kapacitet primitaka pacijenata,te je nadograđen,kompleks je osiguran i kapacitet povećan.

U njemu je radilo mnoštvo izvrsnih doktora,država je izdvajala sredstva kako bi se pacijenti izliječili.

No,je li to tako?

Ova priča prati mladu majku,koja je sušicu preboljela,te njenu malu kćerku koja se,nažalost,od iste bolesti razboljela.

Doris Greathouse stiže na mjesto početka i mjesto,hmmm,završetka svega.

S nadom u srcu i željom ozdravljenja za svoju kćer ulazi u zgradu u kojoj je provela dugih 11 mjeseci.

Budući da nema puno novaca,direktor sanatorijuma Miller,dozvoljava joj raditi u bolnici kako bi otplatila troškove liječenja koji su pozamašni.

Corry se lijepo uklopila među djecom i već se prvi dan sprijateljila s dečkićem Louisom.

No,Corry zna da nešto nije u redu,osjeća to cijelim svojim malenim bićem.Ne samo da osjeća,ona i vidi.

Priča je kompleksna,duboka,a samo ako zagrebete površinu,istina o mjestu činiti će se drugačijom.

Mene su neke činjenice iznenadile,ali neću reći i zaprepastile.U današnje vrijeme,kao i u prošlosti,ako se nas samih izravno ne tiče,nije se niti dogodilo.

Svi volimo zažmiriti na jedno oko.

A u ovim okolnostima?!

Mene nije ostavila ravnodušnom.

(Izdavač je Golconda, a ako imate prilike,stvarno pročitajte,nećete ostati razočarani).