Došla je u moje ruke nenadano. Znala sam da će biti izvrsna, premda je drugačija od prethodne koju sam čitala "Njegove bele rukavice".
Sama je autorica naglasila da je ova priča drugačija od drugih.
Moram priznati da me ganula do suza u nekim trenucima i da jesam, zbiljski, pročitala bez daha.
Ne znam koliko i kako iznijeti sadržaj, a da ne otkrijem puno od priče.
Nadam se da nećete zamjeriti šturi osvrt...
Dakle, Linda i Henrik su dobili dvije malene djevojčice, Martu i Irene, blizankinje.
Ponekad ih je bilo teško razlikovati izgledom, ali su se svakako razlikovale karakterom.
Marta je, čim je došla u tinejđersku dob, procvjetala i osjetila poriv da se otisne u nepoznati svijet, te zauvijek napusti Harlem u Nizozemskoj i ga zamijeni za prekrasnu Philadelphiju.
Odlučila je studirati pravo i baviti se sportom u kojem je bila nenadmašna-odbojkom.
Tiha i povučena, mirna i staložena, Irene, odlučila je poći očevim stopama upisavši medicinski fakultet. Silna joj je želja bila postati neurokirurginjom.
Svoj je potencijal Marta zbilja iskoristila vinuvši svoju fakultetsku ekipu u neslućene sportske visine. Postala je kapetanicom svoga tima, a nije joj oku promaknuo, doduše, oženjen i zgodan trener Mark Shepard.
Irene je u to vrijeme studirala medicinu položivši sve ispite s najvišim ocjenama, no, njena joj je sestra sve više nedostajala.
Otac Henrik odveo ju je u Belgiju na simpozij, gdje je upoznala Rubena, ambicioznog i mladog doktora koji polako osvaja njeno srce.
Budući da se Linda, majka, razboljela, te započela mukotrpnu borbu za život, sve im je to poremetilo ustaljene živote i jednostavno ih zbližilo....
Marta je odlučila doći kući...
No, roman započinje :"Samo je nemo gledala u nebo,postavljajući sebi iznova i iznova ista pitanja:"Ko sam ja?", "Kako se zovem?", "Jesam li živa?"
Nije bilo odgovora."
Hmmm, intrigantno, zar ne?
Svaka preporuka.
Nema komentara:
Objavi komentar