Valérie Perrin Svježa voda za cvijeće

14.8.2022. Čitala sam je polako…Zašto? Naprosto sam željela da priča potraje što duže. Može li se za neku knjigu reći da je lijepa? Divna? Krasna? Ako je vaš odgovor potvrdan, onda je ovo ta knjiga. Krasi je još mnoštvo epiteta, poput: zabavna, melankolična, svagdašnja, životna, propadajuća, tužna, radosna, vesela, sveprožimajuća, starmala, gladna, očerupana, zgodna…. Koji je vaš posao iz snova? Postoji li išta takva? Ili svi radimo ono što nam je nametnuto u datom trenutku? Jesmo li upali u bezdušje svakodnevice i jednostavno se koprcamo u mulju svakidašnjice? Ustvari, svi želimo promjenu…. Nakon čega ta promjena slijedi? Što je njen uzrok? Kada stanemo na raskrižju i kažemo: Lijevo? Desno? Sredinom? Violette, mlada, zgodna, prštavih boja, obojena i opijena životom, no, duboko u sebi slomljena, napuštena, neosvojena, nebranjena…. Postaje nečija! Budući da je odlučila biti tuđom, izgubila je dio one sebosti koju je nosila usko pripijeno. Philippe, lijepo tijelo, zgodno lice, kovrčava kosa, vragolan, nesputan, neobziran – njen. Leonnine – njihova, no, ne … Roman koji je dubok, težak, rezak poput noža, secira, obnažuje, osnažuje… Posao života: Skretničar ili čuvar groblja? Violette i Philippe za svoga zajedničkoga života radili su oba posla. Philippe je odustao od drugog, no, Violette je nastavila rasti, pod budnim okom svoga vrta, prijatelja s groblja, tišine i mrvicom ljubavi…koja je u srednjim godinama tiho i nečujno došla – njoj. Prekrasna priča…strast koja se ne gasi, već tinja. Iz pera Valerie Perrin „Svježa voda za cvijeće“ pravo je osvježenje za napaćene duše. Obogatila nas je, napisavši ovaj roman, trajno. #preporuka #osvrt #sonatina #flowers #summerreading #volimčitati #godinačitanja #svježavodazacvijeće #ljubav #sreća