GABRIEL TALLENT - NAJDRAŽE MOJE

Dugo sam se skanjivala što i kako napisati o ovoj knjizi.Recenzirana je već nekoliko puta i baš sam je zbog toga i uzela.Stajala je na polici od prošlogodišnjeg Interlibera vabeći me svojom naslovnicom.No,kako opisati sadržaj i iznijeti kratak opis,a da ne odam previše. Mužu sam rekla da,ne želim,ponovno pročitati knjigu ovakve ni slične tematike. Reći ću da,nije i ponavljam,nije za one slabih živaca i želuca,također. Nemam niti jedno od toga,a opet me "ždere" otkada sam je noćas završila. Pa,krenimo. Priča prati djevojčicu/djevojku Turtle/Kibble/Juliju koja nakon tragične smrti majke (u najranijoj dobi)ostane sama s ocem Martinom. Njegov je odgoj djevojke totalno čudan,budući da je upoznata s noževima,revolverima i teškom artiljerijom.Dakle,zaključite,zna se služiti svim vrstama oružja,rastaviti ih,očistiti i naravno,koristiti. Mogli bismo reći da je pomalo "robinzonski" tip djevojke. Tu se dotičemo i suživota s njenim djedom kod kojega rado boravi,igra karte i on je zove nadimkom "ljubičice". Škola joj nije jača strana,zato što se često,boji vlastitog neuspjeha. No,ostavimo to sve po strani i pokušajmo shvatiti njenu priču iz svih uglova,koji,nisu,ponavljam nisu svijetli niti na jednome rubu. Suživot s ocem je težak,kako fizički,tako i psihički. Odluka:pobjeći od kuće i nije baš neka pretjerano mudra,premda će joj,jednom to i uspjeti. Priča u njen život donosi i prijatelje,Imogen,Jakoba i Bretta.Kod njih će uvidjeti da postoji i drugačiji (bolji) život od njezinog.Tek propupalu ljubav,petom će nagaziti,tko drugi,nego... Uzmite je i pročitajte. Ja je, trenutno,samo želim potisnuti i zaboraviti. Sretno🤗

4.5.2020.