Dar prošlosti Fiona Valpy

20.3.2022. Nakon poduže stanke...Fiona Valpy i njen roman "Dar prošlosti" drže me budnom u ovaj kasni sat. Moram priznati da je uz bok svim romanima koje sam na tu temu pročitala od "Francuske fotografkinje,preko "Lovkinje" pa sve do "Tetovirera iz Auswitza" ostavila dubok trag... Melankolična,teška,tugaljiva,katarzična priča koja na kraju ipak dobro završava. 1940. Pariz,Francuska, tri švelje prijateljice- Mireille, Claire i Vivienne bore se u učmaloj racionaliziranoj svakodnevici za da dašak ljepote života svakim svojim nevidljivim bodom igle i ušivene perlice na kreacijama francuske visoke mode, a usput se posvećuju borbi za neovisnost duha,slobodu i vjeru u ljudski rod u dehumanizirajućim uvjetima. Priča je tečna,pitka,mučna na nekim dijelovima,no ne patetična i depresivna. Ima dijelova gdje suza suzu stiže,no,obrišete ih jednim brzim pokretom i nastavljate borbu dalje jer je vremena sve manje, a dah trošite na udah... Mlada Harriet ostaje u ranim godinama bez voljene majke koja tragično skonča svoj život i biva poslana ocu i njegovoj novoj obitelji. On se,nažalost,nema vremena baviti svojom kćerkom i šalje je u internat. U predahu između internata i nove obitelji,pod praznicima, Harriet pronalazi kutiju s majčinim stvarima te crno bijelu fotografiju gore spomenutih djevojaka. Toliko joj je privlačna živost i njihova radost tog zaustavljenog trenutka da im se potajice ispovijeda i povjerava. Rastući,odrastajući,studirajući...pronalazi strast u visokoj modi. Promišljenom dijelu nje i onom povučenom teško se odvažiti na veliki korak u životu,no,ipak ga čini,ponukana ženama s fotografije. Prijavljuje staž u Parizu u ulici i zgradi ispred koje su slikane baka i njene prijateljice. Došavši u grad svjetla nada se pronaći i svjetlo u sebi te osvijetliti svoju prošlost... Hoće li u tome uspjeti? Hoće li odgovore pronaći? Ja sam saznala. Na vama je red❣ Očaravajuća😇