Dugo je stajala na polici i čekala...
Znam i zašto.
Znala sam da i ova druga autoričina knjiga duboko "reže" i izvlači najčudnije i najčudnovitije osjećaje iz osobe.
Prvo osjetite laganu glavobolju, zatim peckanje iza očiju sve dok se ne proliju suze,neprežaljene,duboke,katarzične...a zatim,na kraju svega, dobar poštenski "udarac" u trbuh. Shvatite da ste pred svijetom zaista maleni i nemoćni.
Nisam znala puno,niti dovoljno,već samo naznaku ovoga dijela povijesti.
Nisam znala da je bilo toliko zbiljsko i opipljivo...sada znam, nekako sam ružičaste naočale zamijenila pravima...
Priča slijedi dvije djevojke,američke državljanke,nažalost s "krivim" pedigreom (nazovimo to tako).
Godina je,davna 1943.
Rat se u Europi već zaista razmahao i dobro ukorijenio. Stradava jako puno ljudi.
No,"preko Velike Bare" ima onih koji će,ne dragovoljno,no pod blagim pritiskom,biti na pomoći.
To su američki Nijemci,Japanci,Talijani...
Elise Sontag i Mariko Inoue upoznati će se u ne tako običnim okolnostima te će njegovati svoje prijateljstvo desetljećima.
Pokušati će ostati u kontaktu i nakon izlaska iz obiteljskog logora u koji su smještene sa svojim,za Ameriku, nepoćudnim roditeljima i tzv. neprijateljima Vlade.
Dobro će poslužiti u ratnoj razmjeni...
Elisin otac,kemičar,optužen kao neprijatelj vlasti,neće se dobro provesti i biti će vraćen "kući", dok će Marikin otac dobrovoljno,igrom slučaja,samovoljno poći u Japan s obitelji.
Kako razdvojenost preživjeti?
Hoće li za Elise traženje same sebe uroditi plodom?
Može li Mariko oživjeti svoj san i postati književnom kritičarkom i književnicom kada rat mine?
Hoće li se njih dvije,srodne duše,prijateljice,druga generacija amerikanki uspijeti naći?
Hmmm,neću vam više otkriti...To morate sami
Na meni je još uvijek da kraj otkrijem i sama.
Toliko od mene
Nema komentara:
Objavi komentar