Knjiga me najprije privukla zbog naslovnice
koja je zbilja upečatljiva,privlačna...No,nije mi ovo njen prvi roman u rukama.
Obožavam način i stil na koji Kate Morton piše.
Urareva kći jedan je izniman roman o tuzi,radosti,ljubavi,patnji,svjetlosti, punooo svjetlosti.
Roman koji se ne ispušta iz ruku i koji traži potpunu predanost čitanju jer čitatelja zbiljski uvlači u priču.
Priča kreće od 2017.,a započinje s jednom mladom arhivisticom Elodie koja u ruke dobiva kutiju, kutiju koja je privlači i ne pušta...tj.njen joj sadržaj neda mira...Zatim prelazi u 1962. gdje upoznajemo Julliet,Elodieinu prabaku...no tu se ne zadržava dugo.
1942. je posebna,zbiljski posebna jer rasvjetljava događaje vezane uz nju,ženu prekrasne crvene kose koju vidi samo Tip,malac od 5 godina smješten ovdje u Birchwood Manor zbog ratnog vihora u Londonu.
Nakon ove,poseže u 1928.,gdje upoznajemo Leonarda,vojnika iz prvog svjetskog rata,izgubljenog,slomljenog,progonjenog duhovima prošlosti koji će u Birchwoodu napisati svoj vid događaja na davno zloglasno ljeto...
Posežemo u 1882.gdje je Birchwood pretvoren u djevojačku školu koju vodi voljena Edwardova sestra Lucy...
Napokon stižemo u ljeto 1862.
To je ona srž koju želimo i trebamo otkriti.
Tu je ona,Birdie iliti Lilly,žena crvene kose,eklektične ljepote,iznimna i inteligentna,voljena...Edward,voljeni Luceyin brat,daroviti slikar,ljubavnik i velika Lillyna ljubav...
Ona je njegova muza,on njen dragani,a Birchwood Manor je mjesto sablasja, neobičnih događaja,početak i kraj svega...To je kuća koja voli,čuva,čeka,skriva,privlači ali i otkriva tajne koje skrivene su trebale ostati...zakopane duboku u prošlosti i naravno,važno je spomenuti " plavi Radcliffe ",nestao u noći 1962.i težnju svih koji ga žele pronaći jer je iznimno rijedak plavi vrijedan kamen...
Nema komentara:
Objavi komentar