Ovo mi je prva knjiga Thomasa Harrisa s kojom sam se susrela, premda je njegov opus prilično pozamašan.
Hannibalov postanak
Hannibal
Kad jaganjci utihnu
Crveni zmaj
Moram priznati da nikada nisam do kraja mogla shvatiti kako netko može napisati ovakav roman a da barem malo ne zaviri u "dušu" i "um" ubojice....?
Što to ubojicu čini baš ubojicom? Koji je to prekidač u glavi osobe? Dogodi li se kao kad upalimo i ugasimo svjetlo?
Sad mi je jasnije, kad sam ovu knjigu u jednom dahu pročitala, kako i zašto je Hannibal postao baš to, serijski ubojica.
Dakle, priča seže u davnu prošlost iliti rano Hannibalovo djetinjstvo.
Ušuškan u radosti obiteljskog okruženja, naglo i grubo biva otrgnut zajedno sa svojom obitelji s posjeda za vrijeme II. svjetskog rata.
Njegovi roditelji, grof i grofica Lecter, Hannibal i sestrica Mischa, njihova dadilja, učitelj Jakov, kuhar i konjušar povlače se u lovačku kućicu duboko u šumi njihova imanja kako bi se sakrili pred nadiranjem njemačkih trupa.
Njemačkim trupama u to se vrijeme jako puno domaćeg stanovništva priključivalo. Neki kako bi sačuvali život, a neki kako bi bespoštedno ubijali, razbijali, pljačkali i punili svoje džepove.
Baš su jedni od tih, nazovi lokalaca, ubili kuhara.
Obitelj je uspjela preživjeti 3 duge zime u lovačkoj kućici, no onda je sve pošlo nizbrdo....
Nađeni su, bombardirani, umrli sami zaleđeni u snijegu...a jedni su preživjeli Hannibal i seka mu.
Tu se zaista priča zahuktava...
Na njih, nažalost. nailazi ova gore spomenuta skupina koja ništa lijepo ne donosi sa sobom i samo će im donijeti bol, patnju, nemoć, glad, žeđ a nadasve tamu, tamu koja će u jednom trenu zavladati umom samoga mladog Lectera...
Budući da je bilo jako zima, gladi nedostajalo nije.
Zlobnici, navedeni ranije, odlučili su se ipak za Mischu... To sjećanje zauvijek će se nastaniti u umu i duši Hannibalovoj, premda će mu trebati godine kako bi se prisjetio svega...
Budući da je uspio izbjeći smrt u šumi, odveden je na svoj posjed koji je prenamijenjen u sirotište gdje provodi kraće vrijeme povukavši se u sebe, gluh i nijem sa strašnom rak-ranom koja ga polako izjeda i oblikuje.
Stric, koji je ujedno i slikar i umjetnik, dolazi po njega te mu otvara vrata svoga doma i prima ga u okrilje obitelji.
Lady Murasaki će ga sasvim prigrliti i pokušati iscijeliti njegovu ranjenu nutrinu, no hoće li njena ljubav biti dovoljna?
Prvo je ubojstvo počinio sasvim mlad, tek u procvjetaloj tinejđerskoj dobi i to samo zato jer je mesar Paul bio prilično neuljudan, grub i bezobrazan prema samoj lady.
Tu zaista poprima oblik...I dok mu inspektor Popil "puše" za vratom, umire mu stric, a njega na studij medicine upisuje lady gdje dobiva same pohvale i visoko kotira među kolegama na fakultetu. U jednome momentu se prisjeća više i saznaje način sekine pogibije a to će u konačnici biti okidač iliti kamen temeljac za buduće....smrti...
Mene je zaista oduševila ova knjiga, premda nisam ljubitelj ove vrste romana 
Nema komentara:
Objavi komentar