Dala sam si oduška uživajući u ovoj potresnoj,tugaljivoj i pomalo bajkovitoj priči.
U istom tonu,no mrvicu ipak bolja od prethodne,osvojila me lakoćom uvlačenja u priču i snagom koja iz iste izbija.
Steel je u ovoj nenadmašno uspjela dočarati kraj 19.st i početak,dobar početak 20.st.
Na jedan slikovit način opisala je zamiranje jedne ere,i buđenje nove...
Baka Dan je,ne samo obična baka.
Naša glavna junakinja je mislila da baku dovoljno dobro poznaje.
Ona je oduvijek bila tu,sveprisutna,očaravajuća,sa stranim naglaskom...pekla je fine kekse i pričala najljepše bajke o carevićima i balovima...No,nikada se nije zapitala ima li ponešto istine u njima...?
Nakon smrti bake Dan,koja joj još uvijek nedostaje, dobila je paket iz doma umirovljenika.
Zagolicao joj je maštu i probudio sumnju.
Tjedan dana prije,sve je bakine stvari razdijelila,pospremila,a zadržala samo najnužnije.
A sada joj na prag stiže kutija...kutija koju će odložiti na stranu i tek kasnije joj se vratiti.
Njen muž na sastancima je i odsutan, klince je u školi popodne pokupila,napisana je zadaća i pripremaju se keksići i košarice koje će sutradan nositi u školu učiteljicama.
Sve recepte koje je koristila,baka Dan joj je ostavila.
Vraćajući se popiti vode,nakon što je sve očišćeno,spremljeno,čisto,klinci ušuškani u krevetima,sjetila se kutije...
Sjela je na krevet,i polako odmotala papir (zamrljan kremom iz kuhinje) i ostala osupnuta sadržajem.
Svjetlo dana ugledale su bakine baletne papučice,svežanj pisama i požutjele fotografije....
U srcu je znala da otkriva djeliće bakine prošlosti,prošlosti kojoj je zauvijek zatvorila vrata kada je te davne,1917. stigla brodom u Vermont iz,tada već Revolucijom zahvaćene carske Rusije....
Nije niti pojmiti mogla što će u pismima doznati,ali...se pitala kako će na nju otkriće djelovati.
Znala je da nije dovoljno baku poznavala.
Što li će samo saznati?
Predivna priča...
Nema komentara:
Objavi komentar