Sada zaista znam zašto je Alice Walker dobila Pulitzerovu nagradu za ovu knjigu.
Teško će mi se dojmovi slegnuti i to neće biti tako brzo.
Stil pisanja podsjetio me je na "Guraj" iliti Precious koju sam pročitala prije pola godine.
Znate,pitam se,kako čovjek u miru može prihvatiti to što mu se događa i načinom na koji se događa?
Zašto ne može smoći snage pobuniti se ili je to do karaktera same osobe?
Možda je osoba možda samo na to naviknuta i ima viška posluha u sebi? Ili?
Priča govori o dvije sestre Celie i Nettie.
Njih su dvije nerazdvojne,kao prst i nokat,a žive u mnogobrojnoj obitelji.
Nakon što se majka razboljeva,otac baca oko na stariju kći-Celie.
Samo što se okrenula u toj svojoj 14. godini ostala je trudna, ne jednom, nego dvaput.
Nakon što je se naužio, polako se od nje odvraća i pogled mu leti mlađoj kćerki.
Nettie već u to vrijeme ima udvarača,svojevrsnog Gospodina,no,otac je smatra premladom za brak, pa tako izvjesnog gospodina okreće Celiji.
Oženio ju je,doveo kući i prepustio milosti i nemilosti njegovoj djeci i sebi samome.
Celie je na teži način saznala svrhu svoga života,no uz svu mizeriju i trpljenje nije duhom klonula.
Potom joj stiže sestra,kratko se zadržava mod njih i potom pronalazi namještenje kod župnika i njegove žene.
Ako ste se zapitali gdje su Celijina djeca, moram reći da ih je usvojila baš ta obitelj kod koje se Nettie skrasila.
Naš Gospodin priuštiti će "pakao" na zemlji svojoj mladoj ženi time što će je na neizvjestan period odvojiti od sestre i presretati njena pisma, a usto će u kuću dovesti Celiji na njegu svoju ljubovcu Shugar...
Tu stajem...
Uzmite je u ruke,nećete požaliti 
Nema komentara:
Objavi komentar