Kako priznati ono što je učinjeno? Tj.na koji način prihvatiti, a s druge strane i oprostiti?
Ne znam...potresna priča koja je ispričana sa zanimljivog stajališta...sa stajališta mlade žene koja nije niti slutila što se to zbilja događalo i kako su ti događaji ostavili posljedice i na jednoj i na drugoj strani...ona je,naprosto,u sredini,a osjeća da je trebalo učiniti puno više.
No,niti jedna osoba,sama,ne može podnijeti teret kako grijeha,a tako i oprosta.
Eva Bruhns naposljetku je do toga došla sama.
Ona je obična djevojka,iz građanskog sloja, ima iza sebe podršku roditelja koji ju neizmjerno vole,brata Stefana i sestru Aanegret...oni su jedna naizgled obična obitelj,za sada.
Uskoro se nada popeti na društvenoj ljestvici zarukama,a potom udajom za mladog i ambicioznog Jürgena...
No,hoće li biti sve onako kako je zamislila?
Zašto?
Jer će proces onima koji su bili na vodećim položajima za vrijeme Drugog svjetskog rata promijeniti,na neki način njenu perspektivu..
A ona je samo prevoditeljica...
Teško mi je uopće bilo što više napisati,a da ne otkrijem srž same priče.
Priznajem, potrebno ju je dobro provariti.
Medalja isto tako ima i dvije strane...kako ih pomiriti? Kako se sa svime nositi? Kako saznanja od sebe odagnati?
Vi,koji ste je čitali, zanima me kako ste je doživjeli?
Oni koji započinju...neće ostati razočarani...
Nema komentara:
Objavi komentar